Dubrovnik

Dubrovnik
Država	Hrvatska
Županija	Dubrovačko-neretvanska
Površina
- ukupna	143,35 km2
Stanovništvo (2001.)
- ukupno	43.770 stan.
- gradsko naselje	30.436 stan.
Gradonačelnik	Andro Vlahušić (HNS)
Gradska naselja	32 naselja
Dan grada	Festa Svetoga Vlaha 3. veljače
Zaštitnik	Sv. Vlaho
Poštanski broj	20000
Pozivni broj	+385 020
Autooznaka	DU
Zemljovid
Dubrovnik Dubrovnik na zemljovidu Hrvatske

Dubrovnik je 1667. godine stresao u temelje snažni potres u kojemu je stradao veliki broj ljudi dok su i mnoge građevine porušene. Potres nije bio samo jedan događaj u povijesti Dubrovnika, otkrićem Amerike putevi trgovaca su se premjestili na Atlantik... Poslije izgradnje skele u Splitu više nisu imali monopol na trgovinu između Mlečana i Turaka. Međutim, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. morala se Mletačka Republika povući iz Popova polja i vratiti ga Turcima, a tom je prilikom provedeno prvo sustavno razgraničenje Turske i Venecije u Dalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti, da ih Mletačka Republika okruži i odvoji od zaleđa.

Mirom u Požarevcu 1718. Dubrovčani su turcima prepustili koridor između Neuma i Kleka koji je ostao Turcima,kao ne bi bili u izravnom dodiru s uvijek prijetećim mlečanima . Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji.

Dubrovački značaj

Ston je značio za Dubrovnik tako što je mogao kontrolirati plovidbu oko Mljetskog kanala i Neretvanskog ušća. Prostor između Zatona i Stona je osiguran početkom četrnaestoga stoljeća kada je kupljen od Bosne te primorje. Tih godina su granice bile utvrđene i priznate od svih dubrovačkih susjeda. Brojni međunarodni ugovori s susjedima u Bosni, Srbiji i talijanskim gradovima osiuracali su povlaštenu prevlast i položaj trgovaca iz dubrovnika...

Ston

1815. godine službeno je prestala sa svojim postojanjem Dubrovačka Republika, a njezini teritoriji su se pripojili Dalmaciji kojoj je uvijek pripadao ku. Dalmacija je sa Hrvatskom i Slavonijom činila kraljevinu Hrvatske Slavonije i Dalmacije koje se kasnije spojila 1918. Habsburškoj monarhiji ustvari Austro-Ugarskoj. Poslije Prvoga svjetskog rata kada se Habsburška Monarhija raspala Hrvatska i Dubrovnik postaje dio Države Slovenaca Hrvata i Srba koja kasnije postaje Kraljevina SHS. Podjelom te zemlje na 33 oblasti, Vidovdanskim ustavom 1921., osniva se 1923. dubrovačka oblast. Ona proglašenjem diktature postaje dijelom Zetske banovine, sa sjedištem u Cetinju. Konačno, 1939., stvara se posebna Banovina Hrvatska, čiji su dijelovi i Dubrovnik i okolica. Velikosrpski i jugounitaristički krugovi nisu blagonaklono gledali na to što im je Dubrovnik izmakao. Najutjecajnija hrvatska stranka HSS je tih godina bio podijeljen i nesložan i ta je nesloga riješena tek nakon posjeta tajnika HSS-a Jurja Krnjevića Dubrovniku 2. svibnja 1940., kad je uspio ujediniti tri gradske organizacije u jednu (Gruž, Pile i Grad).

Književnost iz Dubrovnika

Pismenost i književnost Dubrovnika utjecala je na razvijanje hrvatskog književnog jezika. Književnost iz Dubrovnika   bila je vrlo opsežna u odnosu na broj stanovnika. Sačuvan je mali dio, jer je tiskarski stroj bio teško dostupan i jer velik broj djela poput ljubavne poezije nije bio namijenjen širokoj publici. Neke knjige ostale su u rukopisima ili ih znamo samo po imenima. U 16. stoljeću, Dubrovčani su tiskali samo 12 knjiga, od kojih su 7 bile vjerske. Prva dva znamenita dubrovačka pisca su Šiško Menčetić i Džore Držić, koji su pisali pod utjecajem Francesca Petrarce.  Istaknut je bio Mavro Vetranović, koji je pisao pjesme, drame i domoljubna djela. Jedan od najistaknutijih i najpopularnijih dubrovačkih književnika je Marin Držić. Napisao je velik broj vrijednih pastoralnih drama i komedija, među kojiam se ističu "Dundo Maroje", "Skup" i "Novela od Stanca". Već u Držićevo vrijeme, postojale su glumačke družine, koje su izvodile njegova djela.

Dubrovačka Republika

Dubrovačka Republika je prije bila aristokratska država u kojoj je vladala Dubrovačka vlastela u vijeću  - parlamentu. Parlament ili veliko vijeće je biralo gradsko poglavarstvo - senat koji je zadužen za vanjske poslove i malo vijeće koje je izvršna vlast. Zbog korupcije i kako bi se ona spriječila knez se birao 1 mjesečno. Nije bilo stalne vojske, nego su bili samo redari i straža, a ako je bilo potrebno, uzimali su se plaćenici. Dubrovnik je donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova 27. siječnja 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi te prvi priznaje neovisnost SAD. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika, što ga je činilo jednim od većih gradova u Europi (London oko 50 000, Firenca preko 100 000). Dubrovačka Republika doživljava svoj procvat u 16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Turcima (iako im plaćaju danak, zadržavaju slobodu, neovisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog Carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu s Turskom, ali i Italijom i Španjolskom.